“Ukoliko zbog ijedne od mojih priča čitatelji osjete prijatnu nelagodu tijekom šetnje osamljenom stazom u sumrak, ili dok u sitne sate sjede pored vatre koja se lagano gasi, svrha mog pisanja bit će ispunjena.”
Montague Rhodes James bio je britanski pisac i povjesničar čiji su brojni radovi iz srednjovjekovnih studija još uvijek relevantni (bibliografiju njegovih radova možete naći ovdje). No, po nečemu sasvim drugom je danas najpoznatiji: po svojim pričama o duhovima.
Rođen je 1862. godine u grofoviji Kent, u mjestašcu pod imenom Goodnestone, gdje je njegov otac bio anglikanski svećenik. Od svoje treće godine pa sve do kasnih četrdesetih službeno mu je dom (navodno uklet!) bio u selu Great Livermere u grofoviji Suffolk, ali je zapravo veliku većinu vremena proveo na elitnim engleskim koledžima i sveučilištima, prvo kao student, zatim kao profesor. Posvećen prije svega svom znanstvenom i književnom radu, navodno je cijeli život proveo u celibatu. Umro je 1936. godine u slavnom Etonu, gde je i pokopan.

Kada je riječ o književnim djelima, autorski stil mu je prepoznatljiv po temama i motivima u kojima se zrcale njegov osobni život i interesi: zapleti smješteni u ruralnu Englesku ili u drevne škole i samostane; likovi koji spadaju u obrazovanu britansku gospodu i učenjake; prisustvo tajanstvenih predmeta iz daleke starine…
Jamesov je stil prepoznatljiv i po namjerno arhaičnoj noti koja otkriva njegovu ljubav prema starijoj viktorijanskoj književnosti i kulturi općenito. Ipak, romani mu nisu puka imitacija devetnaestostoljetnih literarnih uzora, već u njih unosi inovativne elemente koji ih čine vrlo suvremenim. Pojedine priče su krajnje jezive, sa prizorima nasilja i okrutnosti kakvi će kasnije tijekom 20. stoljeća postati tipične odlike žanra. Stilski (ali i političko-ideološki) konzervativizam je karakteristika koju dijeli sa jednim drugim velikanom horora – američkim piscem H. P. Lovecraftom. Ne čudi da je ovaj bio veliki poštovatelj Jamesa.
Jedan broj Jamesovih priča prvobitno je objavljen u periodici a tek kasnije u zbirkama. Danas su najpoznatije prve četiri zbirke kratkih priča (putem ovdje danih poveznica možete ih besplatno preuzeti u različitim elektronskim formatima, na engleskom): Ghost Stories of an Antiquary (1903), More Ghost Stories (1911), A Thin Ghost and Others (1919) and A Warning to the Curious and Other Ghost Stories (1925).
Kako se radi o horor pričama, možda će vas iznenaditi da je James mnoge od njih napisao kao neku vrstu božićne zabave za svoje prijatelje. Naime, u viktorijanskoj tradiciji pripovijedanja ovakve priče su rado čitane naglas, u krugu obitelji i prijatelja okupljenih u salonu oko vatre kamina (otuda pojam fireside tales) za hladnih zimskih dana, najradije baš za Božić. Ovaj naizgled čudan običaj ima daleko starije korijene, ali je u viktorijansko doba dobio na novoj popularnosti: prisjetimo se samo Dickensa i njegove Božićne priče koja je dio te iste tradicije.
Ukoliko želite uživati u Jamesovim strašnim pričama, ne morate čekati Božić! Pored knjiga, možete pogledati ili poslušati neku od brojnih prerada njegovih djela. Lako ih je naći na internetu, a ovdje ću predložiti samo nekoliko, za početak:

- Night of the Demon (ekranizacija kratke priče Casting the Runes iz 1957. godine)
- The Mezzotint (audio verzija kratke priče, čitao Michael Horden)
- Whistle and I’ll Come to You (epizoda podcast serije Classic Ghost Stories, čitao Tony Walker); možete pogledati i ovu BBC-jevu ekranizaciju ove priče iz 1968. godine.
Još tekstova, fotografija i drugih materijala na temu ovog znamenitog autora priča o duhovima možete naći na Grammaticus profilu na mreži Pinterest, a verziji ovog članka na engleskom jeziku možete pristupiti ovdje.
One Reply to “M. R. James i njegove priče o duhovima”